U suradnji s Institutom “Ruđer Bošković”, Agronomskim fakultetom iz Zagreba, Veterinarskim fakultetom iz Zagreba i Institutom za jadranske kulture iz Splita, sirana Puđa iz Čaporica kreće s novim projektom – proizvodnjom sireva sa samoniklim biljem.

Preko triljske ustanove CEKOM 3LJ i uz financijsku pomoć EU-a, razvit će specifične nove proizvode temeljene na samoniklim vrstama ljekovitog i aromatičnog bilja Dalmatinske zagore. Time će, uz stoljetnu recepturu, vrhunsko planinsko mlijeko, tradiciju i umijeće majstora, pretvoriti ono najbolje iz prirode u bijelo zlato. Na temelju tih prirodnih potencijala omogućit će dodatnu vrijednost postojećim proizvodima i ući na tržište zdrave i funkcionalne hrane.

Upravo zahvaljujući provedbi znanstveno-istraživačkih aktivnosti svih uključenih strana, te novim metodama ekstrakcije, za čiju je provedbu u pogon u Čaporicama već stigao dio opreme, vlasnici sirane Puđa namjeravaju do kraja godine na tržište pustiti pet novih vrsta sira s dodatkom lavande, smilja, bosiljka, vriska i kadulje.

– Zahvaljujući ustanovi za istraživanje i širenje znanja u području prehrane i zdravlja CEKOM 3LJ i ostalim, ništa manje bitnim suradnicima, upustili smo se u ovaj projekt vjerujući da će proizvodnja nečeg novog itekako biti prihvaćena na našem tržištu, pa i šire – tvrdi Ljubomir Puđa, vlasnik istoimene sirane, uvjeren da će to pridonijeti daljnjem razvoju tržišta i njegovim širenjem izvan granica Lijepe naše.

U sirani Puđa optimistični su u pogledu novih proizvoda, pogotovo zbog toga što cijeli projekt prate vodeće hrvatske institucije po pitanju kvalitete i zdravstvene ispravnosti hrane. Puno je u sve uloženo da bi takav projekt mogao propasti.

Dapače, za takvo što nema straha – pozitivnog su stava u sirani unatoč negativnim refleksijama korona-krize, koja je jednim dijelom, srećom kratkotrajno, utjecala na normalni razvoj i pad proizvodnje. Stabiliziranjem tržišta sve se više okreću izvozu, pa njihove sireve, Dalmatinski, Trapist, mladi kravlji sir i onaj najprodavaniji, Sv. Roko, osim na policama hrvatskih trgovačkih lanaca i onima u susjednoj BiH, odnedavno možete kupiti i u Austriji i Njemačkoj.

Ukupna godišnja proizvodnja od oko 700 tona godišnje rezultat je dugogodišnjeg mukotrpnog rada iz malene kućne sirane pa do obiteljskog carstva od Livna do Paga.

– Zapravo je sve krenulo iz naše obiteljske kuće u Livnu, odnosno u selu Miši, podno obronaka planine Tušnice. U našoj se obitelji već treću generaciju bavimo proizvodnjom sira, najprije na zanatski način u pomoćnim objektima obiteljskog doma, zatim u vlastitom pogonu.

Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća od mlijeka vlastitih ovaca i krava usirili smo prve sireve, uglavnom za vlastite potrebe, a viškove smo prodavali na lokalnom tržištu i u Dalmaciji. Sve veća potražnja iziskivala je gradnju novog pogona 2003. godine i početak ozbiljne proizvodnje našeg današnjeg brenda, Livanjskog sira, jednog od najkvalitetnijih vrsta stoljetne tradicije, što ga svrstava u autohtoni mliječni proizvod s većim ili manjim varijacijama proizvodnje u industrijskim pogonima i u domaćinstvima na širem području Livna.

Danas u toj moderno opremljenoj i suvremenoj sirani, osim naše livanjske perjanice, proizvodimo još trapist, ovčji i kozji sir, ukupno oko 500 tona raznih vrsta – dodaje jedan od vodećih, možda i najvećih regionalnih proizvođača sira na prostoru bivše države.

Tome u prilog ide i gradnja petnaest milijuna kuna vrijednog objekta u poslovnoj zoni u Čaporicama.

Ulaskom Hrvatske u europsku obitelj 2013. godine promijenile su se i okolnosti poslovanja. Nastao je prekid izvoza proizvoda, što je bio znak da hitno treba nešto poduzeti. Gradnjom sirane u Čaporicama, iz koje danas prvenstveno opskrbljujemo potrebe tržišta u RH i EU-u, stvorila se pozitivna poduzetnička klima, pa je i otkup mlijeka od lokalnih proizvođača bio uspješan. Osim kod domaćih mljekara, sirovina se za ovu nezaobilaznu deliciju svakog domaćinstva kratko nabavljala i u Lici. Danas sirana Puđa ima dvadesetak kooperanata u okolici Trilja i Sinja i dnevni otkup od 5000 litara mlijeka,, što je na godišnjoj razini produkt oko 200 tona sira.

Ipak, prva obiteljska akvizicija bila je sirana na Pagu, gdje također imaju nekoliko proizvođača mlijeka, odakle na tržište godišnje odlazi desetak tona ovčjeg paškog sira provjerene kvalitete, isključivo od paških ovaca.

– Dio mlijeka s otoka koristimo za proizvodnju miješanog sira u Čaporicama, tako da smo na taj način zaokružili nekakav proizvodni lanac. Kako bismo dodatno povećali proizvodnju i namaknuli sirovinu, koje je sve manje, u nekim nam je planovima gradnja dodatnih farmi. Uz već postojeće dvije farme u Livnu, kapaciteta oko tisuću koza, namjeravamo u doglednoj budućnosti izgradnju farme krava u Hrvatskoj. Time bismo možda namaknuli dovoljno sirovine za sireve i pojačali proizvodnju – u planu je Ljubomira Puđe.

Prema službenim pokazateljima, u Hrvatskoj je prošle godine porasla proizvodnja goveda, ali je pala proizvodnja kravljeg i kozjeg mlijeka. Podaci DZS-a pokazuju da je lani kravljeg mlijeka proizvedeno 447,5 milijuna litara, što je 17,3 posto manje nego prethodne godine, a tendencija pada reflektira se i na ovu godinu.

Sve su to pokazatelji, tvrde u Čaporicama, da se trebaju okrenuti vlastitoj proizvodnji.

Ako se realiziraju planovi o proizvodnji aromatičnih sireva i njihova daljnjeg plasmana, takvo što bit će prijeko potrebno.

Posao je to u koji se svakodnevno moraju ulagati kako sredstva tako i samog sebe. Uz opsežan posao u sirani, potrebno je dodatno se angažirati u mužnji i hranidbi životinja, pripremanju hrane i čišćenju objekata. Uz svu tehnologiju, ljudska je ruka najtraženija, pogotovo u samom procesu proizvodnje kvalitetnog sira.

U to nas uvjerava tehnološki dvojac Mato Rajić i Ivan Vukasović.

Proces od sirenja do konzumacije vrlo je zahtjevan. Iziskuje veliki rad i trud na praćenju zriobe, urednog skladištenja, optimalne temperature i stalnog nadgledanja svakog koluta.

Sve se bilježi. Potrebno je evidentirati svako okretanje i najmanje pomicanje. To je ono što, između svega ostalog, daje kvalitetu proizvodu. To mu je ime i prezime. Pogotovo će to trebati pratiti i evidentirati “uvozom” novih sirnih inovacija u našu siranu – mišljenja su alfa i omege tvornice sireva u Čaporicama.

Izvorni članak: slobodnadalmacija.hr