Gospina trava, botanički poznata kao Hypericum perforatum, je aromatična, zeljasta višegodišnja biljka koja pripada porodici Hypericaceae. Prema izvoru latinsko ime roda Hypericum potječe od dviju grčkih riječi hyper (iznad) i eikon (slika) jer se u prošlosti koristila za zaštitu od zlih duhova. Navedeni izraz može se povezati s današnjom, sve više raširenom uporabom kod depresije. Vrsta je porijeklom iz Europe, ali se proširila i na umjerena područja u Aziji, Africi, Australiji te Južnoj i Sjevernoj Americi.

Uspijeva na izrazito siromašnim tlima te se uobičajeno nalazi na livadama, poljima, uz cestu i napuštenim rudnicima u skupinama ili ponegdje kao pojedinačna biljka (1). Najbolje raste na isušenom, grubom tlu dok vlažni uvjeti inhibiraju rast biljke. Ističe se kao jedna od prvih biljaka koja se pojavljuje na opustošenim područjima pogođenih požarom ili sječom drveća (2).

Na temelju različitog izgleda listova i latica razlikuju se 3 do 4 podvrste ili sorte Hypericum perforatum, što ju čini izuzetno varijabilnom vrstom (3). Gospina trava cvate tijekom ljetnih mjeseci (od svibnja do rujna) te se pokazalo da je tada najveća koncentracija hipericina i pseudohipericina. Cvjetajući vrhovi se obično beru u rano ljeto kad je cvat mješavina pupova i cvjetova. Ipak, neka istraživanja pokazala su kako kasnije sakupljanje u sezoni cvatnje može sadržavati i veće koncentracije hipericina i pseudohipericina. Međutim, na varijacije u koncentraciji hipericina mogu utjecati i uvjeti okoliša, stupanj razvoja biljke, način sušenja i uvjeti skladištenja (4).

Biološki aktivne tvari gospine trave s najvećom medicinskom aktivnošću su hipericin (naftodiantron) i hiperforin (lipofilni floroglucinol). Ostali sastojci s farmakološkom važnosti su naftodiantroni (pseudohipericin, protohipericin, ksantoni, biflavoni, terpeni), floroglucinoli (adhiperforin), flavonoidi (kvercetin, izokvercetin, rutin), tanini, procijanidi te male koncentracije klorogenske kiseline (1).

Ljekovitost gospine trave širokog je opsega stoga se pripravci, obzirom na način primjene, mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: oralni i lokalni. Oralni pripravci se koriste u obliku tableta i čajeva, a lokalni u obliku ulja, tinktura, gelova, otopina te krema (5).

Hypericum perforatum poznata je kao tradicionalni narodni lijek koji se koristi za liječenje rana, ogrebotina, ulkusa, opeklina te upalnih poremećaja kože. Istraživanja pokazuju kako se antibakterijski učinak gospine trave zasniva na djelovanju hiperforina dok kvercetin i kempferol pokazuju antifungalno djelovanje (6).

Osim protuupalnog i antimikrobnog učinka, gospina trava pokazuje i antitumorsko (hipericin) i antidepresivno djelovanje (7). Smatra se da je antidepresivni učinak posljedica djelovanja mnoštva bioaktivnih spojeva, a ne samo jednog sastojka (6).

Pripravci gospine trave pokazuju relativno malo štetnih učinaka, ukoliko se uzimaju u preporučenim dozama. Međutim, zabilježene su brojne interakcije s drugim lijekovima (1).

U sklopu projekta CEKOM 3LJ na području Ugljana prikupljeni su uzorci Gospine trave. Nakon sušenja, uzorci su analizirani te se koriste kao sirovina u provođenu daljnjih projektnih aktivnosti.

1. Klemow, K. M., Bartlow, A., Crawford, J., Kocher, N., Shah, J., Ritsick, M. (2011) Medical Attributes of St. John's Wort (Hypericum perforatum). U: 2. izd, Benzie IFF, Wachtel-Galor S, urednici. Herbal Medicine: Biomolecular and Clinical Aspects
2. Campbell, M. H. (1985) Germination, emergence and seedling growth of Hypericum perforatum L. Weed Research 25(4): 259–266.
3. Males, Z., Brantner, A. H., Sović, K., Pilepić, K. H., Plazibat, M. (2006) Comparative phytochemical and antimicrobial investigations of Hypericum perforatum L. subsp. perforatum and H. perforatum subsp. angustifolium (DC.) Gaudin. Acta Pharmaceutica 56(3): 359-367.
4. Walker, L., Sirvent, T., Gibson, D., Vance, N. (2001) Regional differences in hypericin and pseudohypericin concentrations and five morphological traits among Hypericum perforatum plants in the northwestern United States. Canadian Journal of Botany 79(10): 1248-1255.
5. Wölfle, U., Seelinger, G., Schempp, C. M. (2014) Topical application of St. John's Wort. Planta Medica 80: 109–120.
6. Oliveira, A. I., Pinho C., Sarmento B., Dias A. C. (2016) Neuroprotective Activity of Hypericum perforatum and Its Major Components. Frontiers in plant science. 7: 1004
7. Kubin, A., Wierrani, F., Burner, U., Alth, G., Grunberger, W. (2005) Hypericin--the facts about a controversial agent. Current Pharmaceutical Design 11(2): 233-253.